Nakon putovanja od 20 kilometara po krivudavoj i strmoj cesti kroz Sinjajevinu, srce Crne Gore, stigli smo do crkve Ružice gdje lokalno stanovništvo slavi Svetog Iliju, zaštitnika pastira i stočara. Ove godine, gost časti je bio mitropolit Crne Gore, gospodin Joanikije, došao iz pastoralnih razloga, ali i kao podrška borbi stanovnika za očuvanje ovog područja, kojem prijeti NATO-va vojska.

Već u martu 2018, manje od godinu dana nakon što je Crna Gora postala članica NATO-a, stigle su uznemirujuće vijesti o planovima za stvaranje vojnog vježbališta na Sinjajevini. Kao odgovor na to, formirao se odbor za obranu regiona i sproveo prve akcije, kako na Sinjajevini, tako i u glavnom gradu Crne Gore, Podgorici. Glasine su se pretvorile u stvarnost iduće godine kada je vlada izdala uredbu kojom je dio Sinjajevine pretvorila u "poligon za gađanje", a potom i dolaskom više od 300 crnogorskih, američkih i drugih vojnika NATO-a koji su tamo sprovodili vježbe, navodno kako bi "podržavali mir i upravljali krizama u okviru UN-a i NATO-a".

Od 2020. godine planirane su vježbe svake godine, ali su svaki put morale biti otkazane zbog nenasilnog otpora odbora, koji je široko podržan od strane stanovništva, u obliku demonstracija, peticija, upita vlastima i transparenta postavljenih duž glavnih prometnica. U februaru 2023, atktivisti su blokirali izlaz NATO-vim vojnicima koji su stacionirani u vojnoj bazi crnogorske vojske u Kolašinu, malom gradu udaljenom 30 kilometara. U maju 2023., američka vojska je uspjela sprovesti svoje vježbe "Defender Europe 23" u Crnoj Gori - i u nekoliko drugih evropskih zemalja - ali su morali odustati od ulaska na Sinjajevinu.

Kada je vlada, u septembru 2019. godine, donijela odluku o stvaranju tog "poligona", vodila ju je Demokratska partija socijalista (DPS), koja je bila na vlasti neprekidno od osnivanja 1991. godine, a koju je vodio Milo Đukanović. Đukanović je mijenjao funkciju premijera i predsjednika Republike, te je zajedno sa svojom porodicom bio vlasnik znatnog dijela crnogorske ekonomije. Tokom tog razdoblja, zemlja se postupno odvajala od Srbije i usklađivala s zapadnim blokom koji je, zauzvrat, tolerisao široko rasprostranjenu korupciju na račun vladajuće grupe. Godine 2007, nakon višegodišnjih istraživanja, tužilaštvo u Bariju (Italija) zatražilo je suđenje Đukanoviću zbog "kriminalnog udruženja", konkretno organizovanja međunarodne trgovine cigaretama u saradnji sa Sacra Corona Unitom, mafijom iz Apulije. Dosje je kasnije bio "zatvoren" zbog imuniteta koji šefovi država uživaju.

Međutim, Đukanovićeva vlast završila je, prvo 2020. godine kada je DPS izgubio parlamentarnu većinu, a zatim u aprilu 2023. godine s njegovim ličnim porazom na predsjedničkim izborima. Novi predsjednik države, Jakov Milatović, pripada stranci koja otvoreno zagovara "evropski put", ali ga podržava ostatak crnogorskog političkog spektra, uključujući i važnu srpsku stranku. Dritan Abazović, aktuelni premijer koji je trenutno odgovoran samo za "trenutne poslove", dolazi iz ekološke stranke i prvobitno se protivio stvaranju vojnog poligona. Godine 2022, čak je prisustvovao proslavi Sv. Ilije kako bi ponovno potvrdio svoju podršku braniteljima regije. U januaru 2023. godine, još uvijek je obećavao da neće biti "nikakvog" vojnog korištenja Sinjajevine. Međutim, petnaestak dana kasnije, dopustio je zimske vojne vježbe NATO snaga na tom području, vježbe koje su bile svedene na nekoliko sportskih aktivnosti zbog otpora lokalnih aktivista.

Drugi najveći pašnjak u Europi

Sve mi je to detaljno objašnjeno od strane Milana Sekulovića i Perside Jovanović, dvoje od osnivača pokreta "Sačuvajmo Sinjajevinu" na lokalnom jeziku. Oni pričaju o svojoj privrženosti svom regionu, drugom najvećem pašnjaku u Evropi (preko 1000 km², što čini barem 7 % površine zemlje), smještenom između 1600 i 2500 metara nadmorske visine i sa izuzetnom biološkom raznolikošću. Tokom ljeta, na tim pašnjacima pase hiljade krava, konja, koza i čak svinja. Stočari žive u zaseocima nazvanim "katuni", organizovani prema drevnom plemenskom sistemu. Tamo proizvode sir i uzgajaju male površine povrća. U jesen, ljudi i životinje sele se prema selima niže u dolini, na nekoliko sati ili dana hoda, prije nego što visoki planinski platoi budu prekriveni debelim slojem snijega.

Iako su načelno protivni militarizmu i članstvu svoje zemlje u NATO-u, borba Milana i Perside prije svega je motivisana zaštitom načina života stanovnika i okoline. Ne prihvataju da se odluke koje direktno utiču na sudbinu hiljade ljudi donose u Briselu ili Vašingtonu, bez ikakvog oblika konsultacija. Čak i ako "poligon" zauzme samo dio Sinjajevine, brinu se zbog onečišćenja koje bi uzrokovali vojna vozila i artiljerijska paljba, dok je regija poznata po čistoći svojih voda i kvalitetu mliječnih proizvoda. Takođe, malo je vjerovatno da će stada ovaca ili krava cijeniti eksplozije lakog i teškog naoružanja koje bi vojnici željeli testirati.

Njihova borba stoga ima prvenstveno za cilj zaštititi Sinjajevinu, regiju koja bi trebala da nastaviti da živi od poljoprivrede i stočarstva. Nisu protiv "održivog" razvoja regije, uključujući valorizaciju njenog ogromnog turističkog potencijala, pod uslovom da to bude u skladu s okolinom i pravilima i običajima lokalnih zajednica. Njihovi trenutni ciljevi su službeno napuštanje svake vojne upotrebe regije i dodjeljivanje statusa zaštićenog područja Sinjajevini u saradnji sa lokalnim stanovništvom.

Ni Milan ni Persida nemaju iluzija o obavezama političara koji su podložni "višim" interesima, kao što je premijer Abazović. Kao i u ostatku Evrope, rat u Ukrajini dodatno pojačava pritisak militarističkih i atlantskih struja na lokalne vlasti. Stoga se prije svega oslanjaju na vlastite snage i otpornost svoje zajednice kako bi nastavili svoju borbu.

Međutim, oni nikako ne zanemaruju širu podršku, bilo da se radi o civilnom društvu u Crnoj Gori ili pojedincima i organizacijama izvan granica. Kampovi se svake godine organizuju kako bi se Sinjajevina i njihova borba predstavili crnogorskoj i međunarodnoj javnosti. Web stranica odbora postoji i na engleskom jeziku. Uspostavili su kontakte s mirotvorcima i ekolozima iz inostranstva, posebno iz Sjedinjenih Država, te i sa seljacima iz Larzaka, koje se nadaju uskoro posjetiti kako bi naučili više o njihovoj decenijskoj borbe protiv francuske vojske.

Ova duboka lokalna ukorijenjenost aktivista Sinjajevine, zajedno s globalnom sviješću o odnosima snaga i potrebom za međunarodnom solidarnošću, garancija je, ako ne konačne pobjede, barem dugotrajne borbe koja se pridružuje svim protivnicima dominacije NATO-a nad našim životima.

Georges Berghezan

Izvor: Bulletin trimestriel du Comité de Surveillance OTAN N° 88 - 3e trimestre 2023